Kako primijeniti Laplaceovu transformaciju na funkciju

Autor: Ellen Moore
Datum Stvaranja: 19 Siječanj 2021
Datum Ažuriranja: 2 Srpanj 2024
Anonim
Laplaceova transformacija 1
Video: Laplaceova transformacija 1

Sadržaj

Laplaceova transformacija je integralna transformacija koja se koristi za rješavanje diferencijalnih jednadžbi s konstantnim koeficijentima. Ova se transformacija naširoko koristi u fizici i inženjerstvu.

Iako možete koristiti odgovarajuće tablice, korisno je razumjeti Laplaceovu transformaciju kako biste to mogli učiniti sami ako je potrebno.

Preliminarne informacije

  • S obzirom na funkciju f(t){ displaystyle f (t)}definirano za t0.{ displaystyle t geq 0.} Zatim Laplaceova transformacija funkcija f(t){ displaystyle f (t)} je sljedeća funkcija svake vrijednosti s{ displaystyle s}, pri čemu integral konvergira:
    • Ž(s)=L{f(t)}=0f(t)estdt{ displaystyle F (s) = { mathcal {L}} {f (t) } = int _ {0} ^ { infty} f (t) e ^ {- st} mathrm {d} t}
  • Laplaceova transformacija preuzima funkciju od t-regije (vremenska skala) do s-regije (transformacijska regija), gdje Ž(s){ displaystyle F (s)} je složena funkcija složene varijable. Omogućuje vam premještanje funkcije na područje gdje se lakše može pronaći rješenje.
  • Očito je Laplaceova transformacija linearni operator, pa ako imamo posla sa zbrojem pojmova, svaki se integral može izračunati zasebno.
    • 0[af(t)+bg(t)]estdt=a0f(t)estdt+b0g(t)estdt{ displaystyle int _ {0} ^ { infty} [af (t) + bg (t)] e ^ {- st} mathrm {d} t = a int _ {0} ^ { infty} f (t) e ^ {- st} mathrm {d} t + b int _ {0} ^ { infty} g (t) e ^ {- st} mathrm {d} t}
  • Upamtite da Laplaceova transformacija funkcionira samo ako integral konvergira. Ako funkcija f(t){ displaystyle f (t)} ima diskontinuitete, potrebno je biti oprezan i ispravno postaviti granice integracije kako bi se izbjegla neizvjesnost.

Koraci

1. dio od 3: Osnove

  1. 1 Zamijenite funkciju u Laplaceovu formulu transformacije. Teoretski, Laplaceovu transformaciju funkcije je vrlo lako izračunati. Kao primjer, razmotrite funkciju f(t)=eat{ displaystyle f (t) = e ^ {at}}, gdje a{ displaystyle a} je složena konstanta sa Ponovno(s)Ponovno(a).{ displaystyle operatorname {Re} (s) operatorname {Re} (a).}
    • L{eat}=0eatestdt{ displaystyle { mathcal {L}} {e ^ {at} } = int _ {0} ^ { infty} e ^ {at} e ^ {- st} mathrm {d} t}
  2. 2 Procijenite integral koristeći dostupne metode. U našem primjeru, procjena je vrlo jednostavna i možete se snaći jednostavnim izračunima. U složenijim slučajevima mogu biti potrebne složenije metode, na primjer, integracija po dijelovima ili razlikovanje pod integralnim znakom. Uvjet ograničenja Ponovno(s)Ponovno(a){ displaystyle operatorname {Re} (s) operatorname {Re} (a)} znači da integral konvergira, odnosno njegova vrijednost teži 0 as t.{ displaystyle t to infty.}
    • L{eat}=0e(as)tdt=e(as)tas|0=1sa{ displaystyle { begin {align} { mathcal {L}} {e ^ {at} } & = int _ {0} ^ { infty} e ^ {(as) t} mathrm {d } t & = { frac {e ^ {(as) t}} {as}} Bigg _ {0} ^ { infty} & = { frac {1} {sa}} end {poravnato}}}
    • Imajte na umu da nam to daje dvije vrste Laplaceove transformacije, s sinusom i kosinusom, budući da prema Eulerovoj formuli eiat{ displaystyle e ^ {iat}}... U ovom slučaju u nazivniku dobivamo sia,{ displaystyle s-ia,} a ostaje samo odrediti stvarne i zamišljene dijelove. Također možete izravno procijeniti rezultat, ali to bi potrajalo malo duže.
      • L{jerat}=Ponovno(1sia)=ss2+a2{ displaystyle { mathcal {L}} { cos at } = ime operatora {Re} lijevo ({ frac {1} {s-ia}} right) = { frac {s} {s ^ {2} + a ^ {2}}}}
      • L{grijehat}=Im(1sia)=as2+a2{ displaystyle { mathcal {L}} { sin u } = ime operatora {Im} lijevo ({ frac {1} {s-ia}} desno) = { frac {a} {s ^ {2} + a ^ {2}}}}
  3. 3 Razmotrimo Laplaceovu transformaciju funkcije moći. Prvo morate definirati transformaciju funkcije moći, budući da vam svojstvo linearnosti omogućuje da pronađete transformaciju za od svega polinomi. Funkcija oblika tn,{ displaystyle t ^ {n},} gdje n{ displaystyle n} - bilo koji pozitivan cijeli broj. Može se integrirati komad po dio za definiranje rekurzivnog pravila.
    • L{tn}=0tnestdt=nsL{tn1}{ displaystyle { mathcal {L}} {t ^ {n} } = int _ {0} ^ { infty} t ^ {n} e ^ {- st} mathrm {d} t = { frac {n} {s}} { mathcal {L}} {t ^ {n-1} }}
    • Ovaj rezultat je izražen implicitno, ali ako zamijenite nekoliko vrijednosti n,{ displaystyle n,} možete uspostaviti određeni obrazac (pokušajte to učiniti sami), što vam omogućuje da dobijete sljedeći rezultat:
      • L{tn}=n!sn+1{ displaystyle { mathcal {L}} {t ^ {n} } = { frac {n!} {s ^ {n + 1}}}}
    • Također možete definirati Laplaceovu transformaciju razlomljenih snaga pomoću gama funkcije. Na primjer, na ovaj način možete pronaći transformaciju funkcije kao što je f(t)=t.{ displaystyle f (t) = { sqrt {t}}.}
      • L{tn}=Γ(n+1)sn+1{ displaystyle { mathcal {L}} {t ^ {n} } = { frac { Gamma (n + 1)} {s ^ {n + 1}}}}
      • L{t1/2}=Γ(3/2)s3/2=π2ss{ displaystyle { mathcal {L}} {t ^ {1/2} } = { frac { Gamma (3/2)} {s ^ {3/2}}} = { frac {{ sqrt { pi}} {2s { sqrt {s}}}}}
    • Iako funkcije s razlomljenim moćima moraju imati rezove (zapamtite, sve složene brojeve z{ displaystyle z} i α{ displaystyle alpha} može se napisati kao zα{ displaystyle z ^ { alpha}}, jer eαDnevnikz{ displaystyle e ^ { alpha ime operatora {Dnevnik} z}}), uvijek se mogu definirati na takav način da rezovi leže u lijevoj poluravnini i na taj način izbjeći probleme s analitičnošću.

Dio 2 od 3: Svojstva Laplaceove transformacije

  1. 1 Pronađimo Laplaceovu transformaciju funkcije pomnoženu sa eat{ displaystyle e ^ {at}}. Rezultati dobiveni u prethodnom odjeljku omogućili su nam da saznamo neka zanimljiva svojstva Laplaceove transformacije. Čini se da je Laplaceova transformacija funkcija kao što su kosinus, sinus i eksponencijalna funkcija jednostavnija od transformacije funkcije moći. Množenje sa eat{ displaystyle e ^ {at}} u t-regiji odgovara smjena u s-regiji:
    • L{eatf(t)}=0f(t)e(sa)tdt=Ž(sa){ displaystyle { mathcal {L}} {e ^ {at} f (t) } = int _ {0} ^ { infty} f (t) e ^ {- (sa) t} mathrm {d} t = F (sa)}
    • Ovo vam svojstvo odmah omogućuje da pronađete transformaciju funkcija kao što su f(t)=e3tgrijeh2t{ displaystyle f (t) = e ^ {3t} sin 2t}, bez potrebe za izračunavanjem integrala:
      • L{e3tgrijeh2t}=2(s3)2+4{ displaystyle { mathcal {L}} {e ^ {3t} sin 2t } = { frac {2} {(s-3) ^ {2} +4}}}
  2. 2 Pronađimo Laplaceovu transformaciju funkcije pomnoženu sa tn{ displaystyle t ^ {n}}. Prvo razmislite o množenju sa t{ displaystyle t}... Po definiciji, možemo razlikovati funkciju pod integralom i dobiti iznenađujuće jednostavan rezultat:
    • L{tf(t)}=0tf(t)estdt=0f(t)sestdt=dds0f(t)estdt=dŽds{ displaystyle { begin {align} { mathcal {L}} {tf (t) } & = int _ {0} ^ { infty} tf (t) e ^ {- st} mathrm { d} t & = - int _ {0} ^ { infty} f (t) { frac { djelomično} { djelomično s}} e ^ { - st} mathrm {d} t & = - { frac { mathrm {d}} { mathrm {d} s}} int _ {0} ^ { infty} f (t) e ^ { - st} mathrm {d} t & = - { frac { mathrm {d} F} { mathrm {d} s}} end {poravnato}}}
    • Ponavljajući ovu operaciju, dobivamo konačni rezultat:
      • L{tnf(t)}=(1)ndnŽdsn{ displaystyle { mathcal {L}} {t ^ {n} f (t) } = (- 1) ^ {n} { frac { mathrm {d} ^ {n} F} { mathrm {d} s ^ {n}}}}
    • Iako preuređivanje operatora integracije i diferencijacije zahtijeva neko dodatno opravdanje, ovdje ga nećemo predstaviti, već samo napomenuti da je ova operacija točna ako konačni rezultat ima smisla. Također možete uzeti u obzir činjenicu da su varijable s{ displaystyle s} i t{ displaystyle t} ne ovise jedno o drugom.
    • Koristeći ovo pravilo, lako je pronaći transformaciju funkcija kao što su t2jer2t{ displaystyle t ^ {2} cos 2t}, bez ponovne integracije po dijelovima:
      • L{t2jer2t}=d2ds2ss2+4=2s324s(s2+4)3{ displaystyle { mathcal {L}} {t ^ {2} cos 2t } = { frac {{mathrm {d} ^ {2}} { mathrm {d} s ^ {2}}} { frac {s} {s ^ {2} +4}} = { frac {2s ^ {3} -24s} {(s ^ {2} +4) ^ {3}}}}
  3. 3 Pronađite Laplaceovu transformaciju funkcije f(at){ displaystyle f (at)}. To se može lako učiniti zamjenom varijable s u pomoću definicije transformacije:
    • L{f(at)}=0f(at)estdt,  u=at=1a0f(u)esu/adu=1aŽ(sa){ displaystyle { begin {align} { mathcal {L}} {f (at) } & = int _ {0} ^ { infty} f (at) e ^ {- st} mathrm { d} t, u = at & = { frac {1} {a}} int _ {0} ^ { infty} f (u) e ^ {- su / a} mathrm {d } u & = { frac {1} {a}} F lijevo ({ frac {s} {a}} desno) end {poravnato}}}
    • Gore smo pronašli Laplaceovu transformaciju funkcija grijehat{ displaystyle sin at} i jerat{ displaystyle cos at} izravno iz eksponencijalne funkcije. Koristeći ovo svojstvo, možete dobiti isti rezultat ako pronađete stvarne i imaginarne dijelove L{eit}=1si{ displaystyle { mathcal {L}} {e ^ {it} } = { frac {1} {s-i}}}.
  4. 4 Pronađi Laplaceovu transformaciju izvedenice f(t){ displaystyle f ^ { prime} (t)}. Za razliku od prethodnih primjera, u ovom slučaju moram integrirati dio po dio:
    • L{f(t)}=0f(t)estdt,  u=est, dv=f(t)dt=f(t)est|0+s0f(t)estdt=sŽ(s)f(0){ displaystyle { begin {align} { mathcal {L}} {f ^ { prime} (t) } & = int _ {0} ^ { infty} f ^ { prime} (t ) e ^ {- st} mathrm {d} t, u = e ^ {- st}, mathrm {d} v = f ^ { prime} (t) mathrm {d} t & = f (t) e ^ {- st} Big _ {0} ^ { infty} + s int _ {0} ^ { infty} f (t) e ^ {- st} mathrm {d } t & = sF (s) -f (0) end {poravnato}}}
    • Budući da se druga izvedenica javlja u mnogim fizičkim problemima, nalazimo i Laplaceovu transformaciju za nju:
      • L{f(t)}=s2Ž(s)sf(0)f(0){ displaystyle { mathcal {L}} {f ^ { prime prime} (t) } = s ^ {2} F (s) -sf (0) -f ^ { prime} (0) }
    • U općem slučaju, Laplaceova transformacija derivacije n -tog reda definirana je na sljedeći način (to omogućuje rješavanje diferencijalnih jednadžbi pomoću Laplaceove transformacije):
      • L{f(n)(t)}=snŽ(s)k=0n1snk1f(k)(0){ displaystyle { mathcal {L}} {f ^ {(n)} (t) } = s ^ {n} F (s) - sum _ {k = 0} ^ {n -1} s ^ {nk-1} f ^ {(k)} (0)}

Dio 3 od 3: Pronalaženje Laplaceove transformacije proširenjem serije

  1. 1 Pronađimo Laplaceovu transformaciju za periodičnu funkciju. Periodična funkcija zadovoljava uvjet f(t)=f(t+nT),{ displaystyle f (t) = f (t + nT),} gdje T{ displaystyle T} je razdoblje funkcije, i n{ displaystyle n} je pozitivan cijeli broj. Periodične funkcije naširoko se koriste u mnogim aplikacijama, uključujući obradu signala i elektrotehniku. Koristeći jednostavne transformacije, dobivamo sljedeći rezultat:
    • L{f(t)}=0f(t)estdt=n=0nT(n+1)Tf(t)estdt=n=00Tf(t+nT)es(t+nT)dt=n=0esnT0Tf(t)estdt=11esT0Tf(t)estdt{ displaystyle { begin {align} { mathcal {L}} {f (t) } & = int _ {0} ^ { infty} f (t) e ^ {- st} mathrm { d} t & = sum _ {n = 0} ^ { infty} int _ {nT} ^ {(n + 1) T} f (t) e ^ {- st} mathrm {d} t & = sum _ {n = 0} ^ { infty} int _ {0} ^ {T} f (t + nT) e ^ {- s (t + nT)} mathrm {d} t & = sum _ {n = 0} ^ { infty} e ^ {- snT} int _ {0} ^ {T} f (t) e ^ {- st} mathrm {d} t & = { frac {1} {1-e ^ {- sT}}} int _ {0} ^ {T} f (t) e ^ {- st} mathrm {d} t end { poravnato}}}
    • Kao što vidite, u slučaju periodične funkcije, dovoljno je izvesti Laplaceovu transformaciju za jedno razdoblje.
  2. 2 Izvedite Laplaceovu transformaciju za prirodni logaritam. U tom slučaju integral se ne može izraziti u obliku elementarnih funkcija. Korištenje gama funkcije i njezinog proširenja serije omogućuje vam procjenu prirodnog logaritma i njegovih stupnjeva. Prisutnost Euler-Mascheronijeve konstante γ{ displaystyle gama} pokazuje da je za procjenu ovog integrala potrebno koristiti proširenje niza.
    • L{lnt}=γ+lnss{ displaystyle { mathcal {L}} { ln t } = - { frac { gama + ln s} {s}}}
  3. 3 Razmotrimo Laplaceovu transformaciju nesnormalizirane sinc funkcije. Funkcija sinc(t)=grijehtt{ displaystyle operatorname {sinc} (t) = { frac {{sin t} {t}}} široko se koristi za obradu signala, u diferencijalnim jednadžbama ekvivalent je sferičnoj Besselovoj funkciji prve vrste i nultog reda j0(x).{ displaystyle j_ {0} (x).} Laplaceova transformacija ove funkcije također se ne može izračunati standardnim metodama. U tom se slučaju provodi transformacija pojedinih članova niza, koji su funkcije stepena, pa se njihove transformacije nužno konvergiraju na zadanom intervalu.
    • Prvo zapisujemo proširenje funkcije u Taylorov niz:
      • grijehtt=n=0(1)nt2n(2n+1)!{ displaystyle { frac { sin t} {t}} = sum _ {n = 0} ^ { infty} { frac {(-1) ^ {n} t ^ {2n}} {(2n +1)!}}}
    • Sada koristimo već poznatu Laplaceovu transformaciju funkcije moći. Faktori se poništavaju i kao rezultat toga dobivamo Taylorovo proširenje za arktangens, to jest izmjenični niz koji nalikuje Taylorovom nizu za sinus, ali bez faktorijala:
      • L{grijehtt}=n=0(1)n(2n)!(2n+1)!1s2n+1=n=0(1)n2n+11s2n+1=preplanulost11s{ displaystyle { begin {align} { mathcal {L}} left {{ frac { sin t} {t}} right } & = sum _ {n = 0} ^ { infty } { frac {(-1) ^ {n} (2n)!} {(2n + 1)!}} { frac {1} {s ^ {2n + 1}}} & = sum _ {n = 0} ^ { infty} { frac {(-1) ^ {n}} {2n + 1}} { frac {1} {s ^ {2n + 1}}} & = preplanulost ^ {- 1} { frac {1} {s}} end {poravnato}}}